Zlatko Hasanbegović, hrvatski povjesničar i političar, godinama se nalazi u središtu javnih rasprava zbog svojih beskompromisnih stavova o hrvatskoj modernoj povijesti. Dok ga kritičari s lijeve političke scene pokušavaju etiketirati ideološkim konstrukcijama, povijesne činjenice, arhivski izvori i njegov znanstveni legitimitet govore potpuno drugačiju priču. Hasanbegović se u svom radu primarno oslanja na egzaktnu arhivsku građu, demontirajući desetljećima građene političke mitove. Osim kratkotrajne karijere na mjestu ministra kulture u vladi Tihomira Oreškovića, kada je ukinuo proračunsko financiranje neprofitnih medija, Hasanbegović pažnju privlači i specifičnim obiteljskim bekgraundom te rigoroznim znanstvenim radom.
Znanstveni legitimitet i tema doktorata
Hasanbegović je svoj znanstveni legitimitet potvrdio obranom doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Goldsteina. Njegov rad predstavlja temeljito arhivsko istraživanje fokusirano na kompleksne političke i nacionalne procese unutar muslimanskog korpusa u prvoj polovici 20. stoljeća.
Tema njegova doktorata glasi: “Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine SHS / Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1941. godine”.
U ovom radu Hasanbegović je detaljno analizirao strukturu, ideologiju i djelovanje vodeće političke stranke bosanskohercegovačkih muslimana u ključnom razdoblju kraljevske diktature i političkih previranja koja su uslijedila. Rad se primarno temelji na do tada slabo istraženoj i egzaktnoj arhivskoj građi, lišenoj ideoloških natruha, što mu je osiguralo status ozbiljnog povjesničara mlađe generacije.
Ova je disertacija kasnije poslužila kao temelj za njegovu opsežnu znanstvenu monografiju pod naslovom “Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929. – 1941. (u ratu i revoluciji 1941. – 1945.)”, u kojoj je istraživanje proširio i na sudbonosne godine Drugoga svjetskog rata. Kroz taj rad, Hasanbegović je demantirao dotadašnje pojednostavljene historiografske narative, osvjetljavajući stvarne političke motive, lutanja i pozicioniranje muslimanske elite između Zagreba, Sarajeva i Beograda.
Obiteljsko nasljeđe i Pravednici među narodima
Jedan od najprešućivanijih dijelova biografije Zlatka Hasanbegovića jest obiteljsko podrijetlo s majčine strane. Njegova obitelj po majci, ugledna trgovačka obitelj Prohić podrijetlom iz Gračanice, nosi najviše izraelsko državno odlikovanje “Pravednik među narodima”.
Ovo visoko priznanje dodjeljuje država Izrael, odnosno Memorijalni centar Yad Vashem, pripadnicima drugih naroda koji su riskirali vlastite živote kako bi spasili Židove od holokausta tijekom Drugoga svjetskog rata. Ključnu ulogu u tom humanom činu imali su Hasanbegovićev djed Sabrija Prohić, baka Safeta Prohić, te majčina sestra Esma i brat Avdo Prohić, koji su zajedničkim snagama, pokazujući iznimnu civilizacijsku hrabrost, sakrivali i spasili židovsku djevojčicu Nadu Kolman.
Unatoč toj povijesno ovjerenoj humanitarnoj gesti, obitelj je doživjela tešku tragediju dolaskom novog poretka. Sabriju Prohića su 1945. godine, nakon ulaska u Zagreb, bez suđenja ubile nove komunističke vlasti, a cjelokupna obiteljska imovina je konfiscirana. Ovo obiteljsko nasljeđe s majčine strane duboko oslikava paradoks i okrutnost totalitarnih sustava 20. stoljeća na ovim prostorima, gdje su istinski humanitarci i nositelji najviših moralnih priznanja završavali kao žrtve revolucionarnog terora.
Demontaža mita o Brezovici
Hasanbegović u svom javnom i znanstvenom djelovanju konstantno problematizira povijesni karakter 22. lipnja, koji se u Hrvatskoj slavi kao Dan antifašističke borbe. Njegova poznata saborska izjava kako je taj datum „floskula i historiografski falsifikat“ temelji se na jasnom povijesnom kontekstu.
U svom govoru održanom u Hrvatskom saboru, on ističe da događaji u šumi Brezovica pokraj Siska 22. lipnja 1941. nisu bili nikakav spontani narodni ustanak za slobodu Hrvatske, već izravna posljedica njemačkog napada na Sovjetski Savez (Operacija Barbarossa) i prekida dotadašnjeg pakta Hitler-Staljin. Pokretanje partizanskih akcija toga dana bilo je motivirano isključivo obranom Sovjetskog Saveza po direktivi Kominterne, a ne težnjom za slobodnom i demokratskom hrvatskom državom.
“Spreman sam odreći se svoje diplome i doktorata ako mi netko podastre jedan historiografski fakt koji će potvrditi ustanak u Brezovici tog dana.”
Zlatko Hasanbegović u Hrvatskom saboru
Kontrast Brezovice i Jazovke: Selektivna empatija
Dok se s jedne strane državni vrh svake godine okuplja u Brezovici slaveći ideale koji su kasnije prerasli u komunističku diktaturu, samo nekoliko kilometara dalje, na Žumberku, nalazi se jama Jazovka. Hasanbegović redovito upozorava na neprihvatljiv kontrast i selektivnu empatiju hrvatskog društva.
Jazovka, u koju su partizanske postrojbe nakon završetka ratnih operacija 1945. godine bacile stotine ranjenika iz zagrebačkih bolnica, medicinskog osoblja i časnih sestara, ostaje trajni spomenik komunističkog terora. Suprotstavljanje proslave u Brezovici i prešućivanja ili minoriziranja žrtava Jazovke, prema Hasanbegoviću, ključan je dokaz da se hrvatska država još uvijek nije u potpunosti suočila s nasljeđem komunističkog totalitarizma.
