Novinar i publicista Tihomir Dujmović predstavio je u Europskom parlamentu svoju knjigu “ Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995”. Tom prilikom upriličena je i prigodna izložba, i dok je većina europarlamentaraca bila šokirana, europarlamentarci SDP-a su sve ignorirali i pokazali da su s pravom pravni slijednici SKH, odnosno onih koji su te zločine i počinili.
Kako se upornost uvijek isplati! Kako se trud uvijek nagradi i kako samo istina uvijek nađe puta!
Naime, nazočio sam u Bruxellesu međunarodnoj konferenciji o zločinima komunizma i tom prigodom govorio o svojoj knjizi “ Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995”, frapirajući dio publike koji dakako o tome ne zna ništa. A ovaj uvod je posvećen Josipu Grbelji koji mi je prije 27 godina donio svoja istraživanja o novinarskim tragedijama generacije koja je pisala za vrijeme drugog svjetskog rata i potom bila izbrisana i s novinarske a dobar dio i s ljudske scene.
Hrvatsko novinarsko društvo i danas se pravi da ta knjiga ne postoji! Kao da hrvatski komunisti uz tadašnje otvoreno navijanje komunističkih novinara nije postiglo svjetski rekord u streljanju novinara i u zakonskoj zabrani za 95 posto kompletne novinarske struke! Od 330, samo 27 novinara je dobilo pravo pisanja!
Tko bi tada kad smo otkrivali ovaj zločin rekao da će se jednog dana u zgradi Europskog parlamenta kojeg je Hrvatska punopravna članica, govoriti o tim sakrivenim zločinima? Tko bi rekao da će ta istina, kako sada govore preliminarni dogovori koje sam imao, da će ta istina biti prevedena na engleski i tako dostupna cijelom svijetu? Ništa od toga nije bilo razvidno kad smo prije četvrt stoljeća kopali po prašnjavim arhivama… ali istina uvijek nađe puta…
Konferenciju je organizirao agilni Stjepo Bartulica koji je u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest u samom središtu parlamentarne zgrade postavio i izložbu o hrvatskim komunističkim zločinima koju je otvorila supruga nedavno preminulog Nikole Štedula koji je bio žrtva udbaškog atentata sredinom 80-ih ali je preživio premda je bio pogođen sa šest hitaca. Inače, Štedulova supruga i dvije kćerke koje su tako potresno svjedočile o tim danima nisu mogle suspregnuti suze… uz hrvatske govornike, zanimljivo je bilo čuti američkog čelnika muzeja komunizma u Washingtonu!
Dakle Amerikanci koji fala Bogu ne znaju sto je komunizam imaju muzej komunističkih strahota, a mi, koji smo službeno u komunizmu proveli pola stoljeća, a neslužbeno smo mentalno u komunizmu i danas nemamo ni izložbu o toj temi! Nego je Bartulica mora organizirati u – Bruxellesu! Devet mjeseci je proteklo od obećanja premijera i ministrice kulture da će se dio povijesnog muzeja ustupiti toj temi ( sto je cinično minimaliziranje komunističkih strahota) ali ni tu sobicu nisu bili kadra odvojiti za stotine tisuća ubijenih od komunističkih metaka bez ikakva suda! Šteta da ministar Fuchs nije čuo američkog govornika da čuje kako pažljivo Amerikanci komunizam tretiraju u školskom Curriculumu! I razmetljivom Jokiću bi to bilo korisno čuti!
Inače, konferenciju su posjetili HDZ- ovi zastupnici u parlamentu, Stier i Ressler, ali ne i SDP- ovi zastupnici. Na pet metara od izložbe prošetao se Tonino Picula, ali ni pogledom nije okrznuo izložbu posvećenu komunističkim zločinima. Kao da SDP, nije sljednik pa i nasljednik komunističke partije!
Ali Picula živi u svom svijetu..kažu mi da se preselio s obitelji u Bruxelles i njemu je Hrvatska prošlo svršeno vrijeme. To dakako ne znači da se nije trebao pojaviti na konferenciji bas kao i ostatak SDP- ovih zastupnika poznatih po tome da se kao lavovi bore za veličinu čepa na jogurtu i sličnim epohalnim temama!Da, iz Bruxellesa svijet izgleda drugačije… ako Domovinu ne nosite u srcu…