Poznati sveučilišni profesor Anđelko Milardović komentirao je za portal Direktno dva goruća problema Hrvatske, demografski slom i invaziju imigranata, te kako riješiti te goruće probleme.
“Glazba svira, jede se kavijar, pije se šampanjac, svi znaju da je kraj i jednostavno – amor fati”, kaže profesor Anđelko Milardović u svom ogledu na dva najveća problema današnjice: migracije i demografiju, a za koje, niti Europa niti Hrvatska za sada nisu iznjedrili kvalitetne odgovore.”
“Teza je da su Europa i Hrvatska na raskrižju, a pitanje demografije neraskidivo je vezano uz migracije, a ova dva, možda i najveća problema današnjice, zapravo su hamletovsko pitanje”, ukratko je razmišljanje našeg sugovornika koji je koncem prošle godine utemeljio Europski centar za migracijske studije.
Osnovan kao dio postojećeg Instituta za europske i globalizacijske studije, riječ je o znanstveno-istraživačkom i praktičnom podsustavu na tragu ideje policy koncepta migracijske politike i strategije koja bi pratila suvremenu problematiku i iznjedrila rješenja. Prvo, kaže Milardović, moramo na fenomenološkoj razini, ponavljam, poći od teze da su Europa i Hrvatska na raskrižju i da su dva temelja tog raskrižja upravo demografija i migracije.
Birokratizacija sustava
“Ni Europa ni Hrvatska nemaju razgovijetno definiranu ni demografsku ni migracijsku politiku, poglavito Republika Hrvatska. Ta politika kod nas je dosta anarhična i bez kontrole. Mi nismo ozbiljna država jer sami sebi kopamo jamu i na dugi rok, ako se ovako nastavi, naprosto se može očekivati demografski i migracijski slom”, mišljenja je Milardović.
“Sadašnja politika vezana je za legislativno razdoblje 1×4 godine, a to je politika koja treba biti dokument dugoročne naravi. Kao član Vladine skupine za pisanje demografske strategije zalagao sam se da se donese dokument na dugi rok koji bi obvezivao svaku vladu, koja bi nakon svake četiri godine mogla samo novelirati dokument, a ne ponašati se revolucionarnom metodom pa sve krenuti ispočetka i nigdje ne stići”.
“Dominantni pristup upravljanju je birokratski pristup s tendencijom dodatne birokratizacije. Gušenje kreativnosti i slobode, pogotovo u znanstveno-istraživačkom sustavu, pretvorilo se u birokratskog Levijatana, monstruma, koji više ne služi interesima znanja i znanosti nego prije svega interesima scientokracije koja proizvodi različite mjerne instrumente i onima koji misle da je STEM jedino što postoji, a da humanistiku treba pogušiti. Pa onda neka umjetna inteligencija riješi pitanje migracija”, poručuje Milardović.
Hrvatska i EU na raskrižju
“Zato je pokretanje Europskog centra za migracijske studije pravi potez u pravo vrijeme kada su Hrvatska i Europska unija na raskrižju i kad smo u ovoj superizbornoj godini, koja neće biti superizborna samo u Hrvatskoj, već će biti superizborna za cijelu planetu…”, kazao je Milardović.
O ovome, osim Vlade, upozorava Milardović, ne razmišlja ni tržište, već se ponaša anarhično, “bez ikakve strategije kupuju radnu snagu na globalnom tržištu i dovlače je kod nas”. “Kapital ne razmišlja o socio-kulturnoj dimenziji radne snage koju kupuju kao robu. Riječ je o ljudima. Kapital ne razmišlja o njihovoj integraciji ni početnoj točki te integracije”, dodaje politolog.
A početna točka integracije koju spominje svakako je učenje hrvatskog jezika bez kojeg se ti ljudi, koji dolaze iz dijametralno oprečne, različite kulture, ne mogu integrirati, a ako će se s vremenom povećavati njihov broj, oni će se getoizirati. “Stvorit će se ono što već imamo odavno na zapadu, a to su paralelna društva”, upozorava.
Rješenje u tri koraka
Problem bi se, kaže, mogao jednostavno riješiti u tri koraka. “To su jezična integracija stranaca koji su došli, izrada migracijske politike na dugi rok i da ona bude obvezatna za svaku vladu pa da svaka vlada na temelju empirijskih promjena ažurira dokument i treće, izrada demografske strategije”.
Naš sugovornik je jasan: “Sve javne politike u zadnjih 30 godina proizvele su ovo stanje masovnog iseljavanja mlade populacije, najobrazovanije i najpotrebnije, a onda su doprinijeli dolasku strane radne snage koja se opet kao migranti trebaju kategorizirati. Naime, jedno je radna snaga, a drugo su ilegalne migracije”.
“Protiv sam svih vlada do sada koje su dovele do ove situacije i do ovog raskrižja na kojem jesmo. Mi smo u taoci oligarhije na vlasti i u tom smislu je država kolonizirana i okupirana i iz nje bježe svi koji mogu. Jesmo li se za to zalagali posljednjih 30 godina?”, pita se Milardović.
Reakcija Vlade?
Zbog svega navedenog, tvrdi, mora postojati jedna istraživačka točka s bazom podataka gdje se sabire sve što se tiče migracije i demografije “jer je to pitanje opstanka za Hrvatsku i Europu”. Šira perspektiva koju je iznio za portal Direktno i detaljno pojasnio na web stranici ECMS-a po pitanju ove problematike izvedena je iz knjige na kojoj profesor radi, “Globalizacija i Europa na raskrižju”, a čije je izdavanje ekskluzivno za naš portal najavio uoči izbora za Europski parlament.
Ujedno, kaže Milardović, ako se ništa ne poduzme na drugi rok, Hrvatska će doživjeti sudbinu Žumberka – pusta sela, žive duše nema. Žumberak je, dodaje, ogledni i negativni primjer za budućnost Republike Hrvatske. 2050., 2070. broj stanovnika u Hrvatskoj će se smanjiti i doći će neki drugi, zbog “egoizma i neodgovornosti ovih koji nas vode”.
“Baš me zanima reakcija Vlade na novokonstruiranu instituciju u zemlji koja je pred demografskim slomom i migracijski načeta i ranjena”. “Ovo govorim s četvrtog kata Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu, iz svog ureda, a Vlada je u podrumu. Da vidimo kako će podrum reagirati na četvrti kat? Ako se želi razgovarati o ovom novom projektu pozivam Vladu da dođe na četvrti kat ili neka oni mene pozovu dolje i ja se samo spustim liftom”, zaključuje Milardović za portal Direktno.