Još samo malo, ali koliko malo, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz ili rujan, piše li to u najstrože čuvanoj Državnoj tajni zvana izbori za Sabor. Hoće li uskoro krenuti velebna okupljanja, obilježavanje obljetnica, točenje piva na hektolitre i dijeljenje omiljene pučke kobasice. Hoće li se članovi stranaka u strahu od reakcije birača međusobno bodriti ili će praviti tradicionalne fešte, jer glas nema cijene, nikome matematika ne ide u prilog, neki ne znaju ni koje je njihovo biračko tijelo, lijevo, centar ili možda desno.
Svi s nestrpljenjem iščekuju ankete, neki rade svoje, ali ništa bitno se ne mijenja. Neki se još dogovaraju, neki pokušavaju dogovoriti, neki bi se mirili pa dogovarali, neki su uvjereni u kolosalni rezultat i pobjedu, a neki žive u nadi, a nada umire posljednja. Otiđoše birači, taj nezadovoljni hrvatski puk trbuhom za kruhom, povedoše djecu, prodaše kuće i stanove i sada nezainteresirano gledaju kada će premijer otključati sef i skinuti oznaku tajnosti s izbora.
Analitičari svih političkih boja, svi oni koji za sebe tvrde da su nepristrani i objektivni, a samo im na reveru nedostaje zastava političke opcije kojoj pripadaju, utrkuju se u izljevima gluposti i nepoznavanju hrvatskog izbornog sustava, a o anketama ne znaju apsolutno ništa. Sve je to normalno jer većina tih stručnjaka za odnose s javnošću, o odnosima s javnošću ne zna apsolutno ništa, pogotovo ne znaju protumačiti ankete, bez obzira koliko one bile nevjerodostojne i u većini slučajeva manipulativne. Sve vam je to kao da pokvareni automobil odvezete kod molera na popravak. Najgori su oni samoproglašeni.
Politička analitika je dio znanosti isprepleten s nekoliko disciplina i zvanja, od politologije, preko psihologije i sociologije. Ne postoje dvije ljudske jedinke istog razmišljanja niti je moguće ući u njihovu psihu bez barem elementarnog poznavanja psihologije odnosa, niti se u kampanji svakom stadu može prodati ista priča. Kod hrvatskih političara još uvijek vrijedi uzrečica da su birači ovce koje treba ošišati i odvesti na bogati pašnjak koji će oni obećati u svojoj kampanji. Pričati će tako političari jedno, a misliti – ovce moje drage, baš ste nasjeli na moje obećanje. Ne nisam napisao- Obećanje, ludom radovanje, možda sam mislio tako, a u demokraciji svatko ima pravo na svoje mišljenje, i tekstopisci i političari, oni možda ponajviše.
Znate li što političari najviše mrze, pametne birače i matematiku. Nikada nisu voljeli matematiku, ona je egzaktna i nikada ne laže, a političari vole laži i obećanja, samo moraju biti brzi jer hrvatski birači pamte kao zlatne ribice, otprilike 5 sekundi. Malo je ribolovaca među političarima, malo pa nikada nisu ulovili istu štuku dva puta u jednom danu na istu varalicu.
Nekako u posljednje vrije najviše gluposti stiže od ljevice, najviše hvale od centra, točnije HDZ-a i premijera Plenkovića koji funkcionira po sistemu- Usta moja hvalite me, kada druga neće. Naš vrli premijer i predsjednik najveće stranke u Hrvata koristi svaku priliku da se pohvali rezultatima svoje vlade, kojih ruku na srce ima, i to značajnih, koji dijeli svima kapom i šakom, još samo da doleti šest Rafala i otvara sef s najstrože čuvanom tajnom. Dok on čuva tajnu najveću, na terenu nitko od članova niti vodi brigu o izborima, niti mobilizira biračko tijelo, a gle čuda troje ili četvero izbora strpat će se u godinu dana. Mislili šef najveće stranke u Hrvata da je izbore dovoljno raspisati i da on bude ikona kojoj će se svi birači pokloniti i zaokružiti HDZ.
Sad malo o matematici
Ovo je grafikon broja birača HDZ-a s pogledom u prošlost. Od katastrofe Jadranke Kosor, koja je otprilike u istom vremenskom odmaku imala samo postotak manje od sadašnjeg postotka kojeg ima stranka na čelu s Plenkovićem, do zadnjih korona izbora.
#image_title
Ako se malo bolje pogleda, od izbora koje je vodio Tomislav Karamarko do zadnjih korona izbora, HDZ u prosjeku gubi glasove progresijom od 9 %. Ne treba smetnuti s uma da je zahvaljujući najmanjoj izlaznosti i famoznom D’Hondtu uspio ostvariti rezultat kojeg će teško ponoviti, bar ne u dogledno vrijeme. Ostane li ta progresija i dalje, HDZ-u se smiješi 565.118 birača, taman onoliko koliko je razlika u podršci koju je imala Jadranka Kosor kada je doživjela debakl.
O oporbi se nema što napisati, osim jad i čemer, ali ne smiju se podcijeniti jer da je na čelu SDP-a i toalet papira oni su opasni, još ako se partija iz dva dijela ujedini, plus ovi sposobni što pretvoriše Zagreb u velegrad smeća, uz razne zelene, žute, ljubičaste može biti belaja.
Desnica spremno čeka priliku da očerupa glasove HDZ-u, spremaju tajna pojačanja koja mogu izazvati tektonske poremećaje pa od vlade Plenkija i Pupija može nastati veresija, a već se proglasila pobjeda. Nadam se da svjetlo još gori, da neće zadnji morati gasiti.