Moj je dojam kako ovo više uopće nije za šalu. Zaista to mislim ozbiljno, i shodno tom zaključku sve svoje buduće objave, ako ih bude, znatno ću korigirati. Smatrao sam kako će se i ona poput mnogih sličnih ‘ispucati’, politikantski, nastaviti tek onako ‘ovlaš’, poput mentalnih perverzija pajdašica Pokos i Severine, ali je očigledno to neko stanje poprilično uznapredovalo, piše politički analitičar dr.sc.Ivica Granič na društvenoj mreži.
Ako se zdravlje definira kao stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, nisam medicinske struke ali se bojim kako ona nije ‘zdrave glave’, ostavlja dojam psihički poprilično uzete osobe.
Već se stanovito vrijeme bojim kako u pitanju nije tek političko zastranjenje, da je stanje dosta dramatičnije, kao što mnogobrojne oprečne reakcije sve više nemaju veze s politikom. Ljudi su počeli zbijati šale s njom, bezobrazniji i sprdati se, jer koga bi uostalom i politički zanimala osoba koja nakon silne antihrvatske kampanje i potpore praktički svih mainstream medija po anketama osvaja tek jedan posto, ako i toliko. Dakle, političke provokacije iz njezine priče možemo potpuno isključiti, kao što je i ona samu sebe ovakvim postupanjem politički isključila na narednim izborima.
Raskomadana žena?
Poznato je kako se niti jedan zločin femicida ne može dovesti u kontekst s braniteljskom populacijom, a niti s moliteljima. Međutim, upravo se te dvije društvene skupine od strane ljevice optužuju za baš svaki. Ako nema konkretnih dokaza, a nikada ih nema, onda je u pitanju famozno ‘stvaranje klime nesnošljivosti’.
Svatko može preferirati ovu ili onu politiku, ovu ili onu društvenu skupinu, ali molitelje na trgovima dovoditi u kontekst ubijenih ili raskomadanih ili maltretiranih žena, zatim kršenja ljudskih prava, u molitvama vidjeti kršenje ustava i općenito antiustavnog, zatim poput radikalnih boljševika zazivati politiku ‘ili mi ili oni’, nije psihički nimalo uravnoteženo, u pitanju bi mogla biti kombinacija depresije i anksioznosti, a neke objave potvrđuju i navalu delirija, neke bome i poremećaje spavanja.
Malo sam se interesirao, čitao, znanost kaže kako je u ovakvim situacijama pomoć obitelji i prijatelja ključna. Stoga u stanovitoj mjeri odgovornost za njezino stanje, stanje ogromne rušilačke energije, snose i prijatelji neprestano je huškajući da ide dalje, iako su vrlo vjerojatno svjesni terminalnog stanja u kojem se nalazi.
Političko umiranje, kao i biološko, proces je koji je potrebno prihvatiti. Postoji život i izvan politike, to bi gospođi, za njezino zdravlje, netko ipak trebao objasniti. Po meni bi idealna osoba bio jedan nekada ugledni novinar, budući da se slična psihosomatika manifestira i kod njega. Ne znam zašto neki ljudi ne shvaćaju čari šetanja, pecanja, putovanja, obilaska trgova mnogih gradova, heklanja, peseki su predivna stvorenja za šetnju, a može se recimo pretplatiti i na Netflix, mogućnosti su neograničene. Osobno bih gospođi sugerirao ‘House of Cards’, siguran sam da bi puno naučila, i sebi se čudom čudila zašto se ikada bavila politikom.