Dr,sc. Ivica Granić na društvenim mrežama postavlja otvoreno pitanje Ivi Goldsteinu, na koje očekuje i odgovor i da se o njegovom pitanju izjasni. Potpuno legitimno i nije diskriminatorno.
Ivo Goldstein je, kako neki navode, stvarni pokretač preimenovanja zagrebačkih ulica Volio bih kada bi ova moja objava nekako našla put i do njega. Prije svega, zašto nitko nikada tog čovjeka nije upitao: po čijim je to kriterijima Ivo Goldstein Židov? A predstavlja se kao Židov! Bilo bi dobro kada bi bilo tko od hrvatskih novinara, ili općenito, nadležne u Izraelu upitao: je li Ivo Goldstein doista Židov?
Kod Židova, to je općepoznato, pripadnost zajednici ide po majčinoj lozi! Tu kompromisa – nema! A majka Iva Goldsteina nije Židovka!
On je tek u Hrvatskoj, jer je to ovdje stvar opredjeljenja, postao Židov, u RH Židov može postati bilo tko, ali u Izraelu, po njihovim strogim zakonima, on Židov definitivno nije!
Jer, u Izraelu pripadnost nije, a niti može biti, tek stvar odabira, opredjeljenja!Ako bi netko, po izraelskim zakonima i židovskoj tradiciji, htio postati Židov, u pitanju je vrlo kompliciran, vrlo dugotrajan i bolan proces, koji, između ostalog, uključuje i život u priznatoj židovskoj zajednici, a hrvatska zajednica to nije! Dakle, i kada bih htio, Ivo Goldstein po izraelskim zakonima ne bi mogao postati Židov.
Zašto ovo pišem?
Da, pravo pitanje je, dakle, zašto o ovom uopće pišem? Kao da je nekome uopće bitan mentalni postjugoslaven Ivo drobilica Goldstein, još manje njegova nacionalna pripadnost.
Pišem jer je krajnje iritantno da se takav čovjek javno predstavlja kao Židov, to mu u pretpolitičkim društvima poput hrvatskog, vrlo sračunato i vrlo mudro, daje stanovitu ‘auru važnosti’, i ‘poziciju’ s koje može što hoće, recimo permanentno napadati Crkvu, širiti neistine o novijoj hrvatskoj povijesti, posebice o NDH, sada krajnje bizarno poticati izmjenu naziva zagrebačkih ulica i sl.
U konačnici, radi vlastite samopromocije, taj čovjek svojim javnim djelovanjem zapravo silno šteti malobrojnoj zajednici hrvatskih Židova!
A Židovima u Izraelu i svijetu, kada su u pitanju nazivi hrvatskih ulica, je to bitno otprilike kao i preklanjski snijeg u Nigeriji, osim ako baš nije riječ o ulicama A. Hitlera ili Heinricha Luitpolda Himmlera.
To je ta ‘domaća kuhinja’, ista ona koja Hrvate, naročito Thompsona, denuncira svugdje po svijetu, koja je potaknula nakaradnu intervenciju na spomenik blajburškim žrtvama, i slično. Nažalost, hrvatska država svojim proračunskim sredstvima nerijetko financira takve ljude i aktivnosti, što je normalnom čovjeku zapravo posve neshvatljivo!