Devet godina je jako puno u životu čovjeka, još kada su tih devet godina jako stresni i podložni sudu javnosti umori svakog čovjeka, pa je vjerojatno umorilo i premijera Andreja Plenkovića.
Glasna šaputanja koja dolaze iz vladajuće stranke, naročito nakon lošeg rezultata na predsjedničkim izborima, percepcija i pritisak javnosti zbog inflacije, mnogobrojnih afera njegovih ministara koje ne prestaju ni u njegovom trećem mandatu poput Beroša, ali i ministra iz kvote Domovinskog pokreta, te ucjene te stranke za vodećim mjestima u državnim tvrtkama uz izrazito nezadovoljstvo u stranci koje se javno ne artikulira, ali je vidljivo svima jedan su od razloga zbog kojih bi Andrej Plenković izrekao onu čuvenu rečenicu: “Ja sam svoju dionicu odradio.”
Plenković se nakon predsjedničkih izbora osjeća izdano, izdano od svih, kako onih iz vrha stranke, tako čelnika na lokalnoj razini, a najviše od birača koji su glasujući protiv kandidata HDZ-a u stvari glasali protiv njega. U strahu od katastrofe na lokalnim izborima, poglavito u Dalmaciji, te nemogućnosti da se odupre ucjenama stranke koja formalno ni ne postoji, ali ne može tajnici narediti da razriješi njihove ministre jer ne može pronaći nikoga da ih zamijeni, a Plenković nikada nije pristajao na ucjene, sve je bliže da se makne, prepusti stranku i borbu s Domovinskim pokretu nekome drugom i ode uz rečenicu “Ja sam svoju dionicu odradio”.
No, ako je netko mislio da si Plenković nije na vrijeme osigurao zlatni padobran, odnosno rezervni položaj taj se grdo vara. Nije Plenković bez razloga nosio listu HDZ-a za Europski parlament, jer Plenković nije osoba koja nešto neplanski radi, sve je to pripremljeno da se izrekne čuvena rečenica ako se okolnosti promijene. Nije Plenković, odnosno vlada nominiralo Dubravku Šujicu za povjerenicu Europske Komisije bez razloga, nominirana je da se u potrebnom trenutku povuče i imenuje sebe. Tako bi Plenković mogao za Bruxelles i svrha katedrale gledati borbu titana za vlast u stranci.
Odlaskom Plenkovića otvorit će se fronta i bitka za vlast u stranci vladi koja će dobiti novog mandatara, onog kojeg će Plenković imenovati prije neko što spakuje kofere, naravno ako ga sadašnja većina podrži. Domovinski pokret nastavit će s ucjenama, na koje će budući čelnik morati pristati jer crvena neman predvođena šefom s Pantovčaka čeka da preuzme vlast i sve uništi. Ni lokalni izbori neće proći onako kako će Plenkovićev nasljednik željeti, a tko će stranku stvarno voditi odlučit će unutarstranački izbori.
Tko će doći na čelo stranke u novim geopolitičkim odnosima u svijetu možda neće samo članovi stranke odlučivati. Zar uvijek nije bilo vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, ali i prijatelja.
