Za samo par dana kreće priprema, odnosno kampanja za bitku svih bitaka, bitka za glavni grad svih Hrvata. Lokalni izbori, ili vlast u Zagrebu bila je podloga ili predigra većine kandidata za predsjednika države. Nekoliko njih kopali su rovove i utvrđivali položaje, spremno čekaju na startnim pozicijama u utrci koja je najveća bitka nakon parlamentarnih izbora, a to je bitka tko će vladati s trećinom Hrvatske, s najvećim kolačem lokalnih izbora.
Era Tomislava Tomaševića u Zagrebu završava, sudeći po kampanji Ivane Kekin i onih koju su je zdušno podržavali, ali i strukturu glasova koje je osvojila u predsjedničkoj kampanji, ona je kampanju vodila za sebe, ne za stranku koja joj treba biti logistička podrška i ne za Tomislava Tomaševića za kojeg su u stranci Možemo procijenili da je potrošena roba kojoj je istekao rok trajanja. Ivana Kekin i stranka Možemo imaju veliki problem, a to je postotak i broj glasova koji su osvojili na predsjedničkim izborima u Zagrebu i činjenicu da dijele isto biračko tijelo s SDP-om koji će jurišati na valu rezultata Zorana Milanovića i više ne žele biti junior partner.
Prvi favorit izbora za Zagreb bit će bez sumnje kandidat SDP-a, po svoj prilici bivši Milanović ministar iz ere kada je bio premijer, Boris Lalovac. Lalovac i zagrebački SDP zajahat će na rezultatu Zorana Milanovića i pokušati osvojiti startnu poziciju za drugi krug, no to itekako može biti dvosjekli mač jer rezultat Milanovića prije svega je rezultat podjela i nezadovoljstva među članovima i biračima HDZ-a, čiji se glasovi u Zagrebu mogu preliti u sasvim neku drugu priču.
U Zagrebu je HDZ godinama daleko od vlasti, ako ne računamo podršku Milanu Bandiću i mrvice u Skupštini i upravljanju gradskim tvrtkama. HDZ godinama ima isti problem, a to je neprepoznatljivost kandidata, i krivi odabir te im se može Dogoditi Primorac. Kandidat za gradonačelnika, nositelj liste za Skupštinu, priprema se cijeli ciklus od izbora do izbora, a to HDZ ne radi. Predsjednik gradske organizacije HDZ-a Mislav Herman nije osoba koja može polučiti dovoljno dobar rezultat da HDZ bar bude bilo kakav čimbenik vlasti u Zagrebu, pogotovo nakon fijaska s Draganom Primorcu. Možda još nije kasno za reset i rezervnog igrača s klupe, no ima li ga HDZ.
Za sve kandidate, pogotovo za one Možemo, SDP-a, ali i HDZ-a najveća opasnost dolazi od Marije Selak Raspudić. Kako je izvjesno da ni ona niti njen suprug Nino Raspudić neće biti kandidati za gradonačelnika, sve upućuje na Trpimira Golužu, zagrebačkog liječnika koji i do sada bio najžešći kritičar trenutačne vlasti i najagrgumentarnije artikulirao promašaje te iste vlasti. Goluža ima karizmu, originalan je i dobro upućen u zagrebačku komunalnu problematiku te uz simbiozu i podršku Marije Selak Raspudić, a na valu politika koje je Selak Raspudić artikulirala u predsjedničkoj kampanji, Goluža bi moga biti favorit iz sjene, pogotovo ako uđe u drugi jer onda će svi birači s centra i desno svoj glas dati njemu, a to će biti problem i u skupštini.
Jesu li Hrvati zaslužili imati Zorana Milanovića za predsjednika?
Desnica na izborima u Zagrebu bit će okupljena oko Tomislava Jonjića i stranke Dom i nacionalno okupljanje. Iako je Tomislav Jonjić na predsjedničkim izborima ostvario izuzetno dobar rezultat, on nema kapital koji bi mogao ostvariti značajni rezultat, a nema ni moć stranačkih struktura, kao ni način kako da okrene nacionalnu priču u lokalnu, komunalnu. Za razliku od njega, stranka DOMiNO imat će stranačku i koalicijsku podlogu ta tu utakmicu, s velikim iskustvom djelovanja u tijelima gradske vlasti, pogotovo skupštinu.
Sve ostale stranke i strančice poput Domovinskog pokreta, koji u Zagrebu niti postoji, ili HSLS, stranke umirovljenika morat će podržati kandidata HDZ-a, a koliko mogu glasova polučiti, vidjelo se na predsjedničkim izborima.
