Piše Tihomir Dujmović
Primirio se, progovara ili kad protokolarno mora ili tek o vanjskopolitičkim temama, glumi političkog umirovljenika izjavama da mu je svega dosta, da ga više ništa ne zanima, da mu je dosta i politike i javnosti i vlasti i slasti. No, Zoran Milanović zapravo ima detaljan plan kako na idućim parlamentarnim izborima pobijediti. Prvi kontakti se već ostvaruju, već se zbrajaju mandati i daje olako obećane brzine skeptičnima. No, dobro obaviješteni krugovi tvrde da će uoči parlamentarnih izbora abdicirati, uključiti se u kampanju i to kao nositelj nezavisnih lista. Time bi iscijedio biračke potencijale i došao za stol s ključnim mandatima za sastav Vlade.
Možemo i SDP će na miru pokupiti svoje glasove, IDS je odavno u toj igri, baš kao i dobar dio manjina, pa Milanović na sve njih računa. Tu je Posavec kao Milanovićeva najveća nezavisna zvijezda, te niz potentnih nezavisnih lista koje nose moguće jedan-dva mandata. To bi mogli biti ključni mandati i zato ih Milanović osobno ide osigurati! Što je još na tržištu? Plenković je zaposjeo centar, ali nakon Hipodroma njegov je i najveći dio desnog spektra. Nakon Thompsonovog koncerta, te diskretnog, ali politički jednoznačnog hipodromskog držanja Plenkovića, kojeg ne vode nacionalne emocije kao Anušića, već gola matematika, (s tim da su se na taj vlak ukrcali i Božinović i Jandroković, a onda i cijeli HDZ), razjedinjena stara desnica će imati teškog posla već i da dođe do pet posto. Postavlja se pitanje koliko je Plenković iskren u novom ruhu? Jer, ako oduvijek misli o ZDS što sad govori, zašto ga nikad ranije nismo čuli da tako zbori? Ako stoji uz branitelje, zašto i dalje dopušta financiranje neojugoslavenske kulture koja ih izravno vrijeđa? Niz je pitanja na koja nam Plenković još uvijek ne daje odgovore, a za punu vjerodostojnost, oni će biti neophodni.
Ali, u vrijeme dok ruski dronovi padaju na zgradu poljske Vlade, raspredati o tim relacijama u kontekstu dileme: Plenković ili Milanović, čini se luksuzom za kojeg nemamo vremena. Naime, Plenković je savršeno razumijevajući promjene na međunarodnoj sceni, uzeo kalkulator u ruke i zaključio da sve skupa ide udesno i da je idealan trenutak da i on i HDZ budu „spremni“ za epohalne promjene. Ali s njim na čelu. A da bi ostao na čelu morao je stati uz hipodromsku masu. Narativna desnica na ovaj njegov obrat nije imala odgovora. Nadigrao ih je. Birači desnice koja ne želi HDZ, uvijek će imati poneki mandat, ali generalno, najveći dio tog desnog prostora ide na stranu Plenkovića i HDZ-a. Što još ostaje? Na centru uz moguće Čačićeve liberalne akrobacije, ostaju bračni par Raspudić, te potentni padobranci nezavisnih lista. Baš ti padobranci mogu biti ključni jezičak na vagi. I točno tu će se pojaviti Zoran Milanović! „Nezavisno“, tobože spontano, tek kao nositelj naizgled trivijalnih nezavisnih lista. A zapravo ključnih mandata! Milanović svoj račun temelji na anketama SDP-a i Možemo, ali njegov odabir Hajdaš Dončića je fatalan.
SDP cijelo ljeto tvrdi da ne postoje dvostruke konotacije ZDS, da bi na jesen izašli s prijedlogom zakona koji baš to ozakonjuje. Time će svoju publiku dijelom otjerati u Možemo koje drži mrtvu stražu na Titovom grobu. Hajdaš Dončić je zapravo najslabija Milanovićeva karika. Čovjek koji je od simpatizera Hare Krišne došao do članstva u HDZ-u, da bi danas vodio SDP, u smislu političke vjerodostojnosti i dalje djeluje kao momak u haljetku koji na kakvom trgu udara def na mantru Hare Krišna! Uz to iz ministarskog mandata nosi problematične ugovore za obnovu zagrebačke zračne luke na što ovih dana podsjeća Karolina Vidović Krišto, te sumanutu ideju o iznajmljivanju auto cesta, te takav nekonzistentni i neuvjerljivi Hajdaš Dončić sa svim tim teretima i nevjerojatnim mijenama kakve nitko živ na političkoj sceni nije prošao, bit će slasni zalogaj za Andreja Plenkovića.
Premijerov politički brunch! I dok će mu arogantni Hajdaš Dončić biti lopta za napucavanje, Milanović je puno tvrđi orah. Pobijedio ga je u utrci za Predsjednika nevjerojatnim rezultatom 75:25 i Plenković se tako velikim porazom teško osramotio, jer Primorac je bio baš njegov odabir. Ceh je zapravo platio Ivan Anušić kojem nije bilo dopušteno boriti se u predsjedničkoj utrci. Jedini aktualni političar na najvišoj političkoj sceni, koji je sa 17 godina uzeo oružje u ruke i branio Hrvatsku, Anušić je uz Medveda jedini političar u najužem vrhu HDZ-a koji je mladost dao za nastanak hrvatske države. Da mu je bilo dopušteno kandidirati se za Predsjednika države njegova karijera bi bila meteorska. Zaustavljen je, ali za stolom je. Tu je još drugo poluvrijeme, pa produžetci, penali….No, tu Plenkovićevu grješku i tadašnju Milanovićevu razornu retoriku koja je u srazu s fatalnim Primorcem demonstrativno privukla 75 posto birača, ne treba vrijednosno miješati ni brkati s aktualnim Milanovićevim planovima.
Nikako! Jedna je tema Plenković i njegove grješke, posve druga Milanović i njegovi opaki planovi. Prestanimo se lagati: Zoran Milanović je vođa hrvatske anacionalne, nerijetko neojugoslavenske ljevice, on pod svojim nadzorom ima uz tu i onu radikalnu ljevicu koja u svom programu (stranka Ivane Kekin!) tvrdi da je Domovinski rat tek mit, pod njegovom komandom je i Benčićka koja sa svim mogućim Feralovcima, ali i današnjim Milanovićevim savjetnikom za kulturu, Zimom, svojedobno potpisuje deklaracije o tzv. zajedničkom (de facto jugoslavenskom) jeziku, kao i sva ona SDP-ova ljevica koja se od Tita ne odmiče. Koliko god je njegova kritika Bruxellesa znala biti ispravna, on je suštinski čovjek Moskve što se vidi u tretmanu rata u Ukrajini.
Dakle, svi zavedeni branitelji koji prstom upiru na odličje u svojoj vitrini koji im je on dao ispravljajući višedesetljetne nepravde, moraju znati da je sutrašnji glas za Milanovićevu opciju, glas za onu Hrvatsku koja je pobijedila 1945, a ne kao oni – 1991! To je glas za duboki naklon Titu i na koncu glas za Rusiju, nasuprot Zapadu. Možete ne voljeti Plenkovića, imate pravo pamtiti njegove nevjerojatne poteze kao što ih i ja pamtim i o njima pišem godinama, jer su znali biti pogubni za nacionalne interese, ali Milanovića i njegovu upornu prorusku politiku, SDP, poglavito Možemo sa svim njihovima izopačenostima i perverzijama koje sad otvoreno šire i prema djeci, s obzirom na to da su sa svih mogućih stajališta neusporedivo razorniji za iste te nacionalne interese, mora se zauzdati u pohodu na vlast.
Tihomir Dujmović: Tako to radi ljevica, umjesto argumenata metak
To realno ne može napraviti nitko drugi osim ovog i ovakvog HDZ-a. Možemo željeti, možemo snatriti, tražiti bolju domoljubnu jedanaestoricu, ali realnu snagu da zauzda ovu radikalnu ljevicu danas ima samo ova ekipa HDZ-a. Do „hipodroma“, bilo je više nego razumno dvojiti, jer često niste mogli razaznati gdje počinje HDZ, a završava SDP. Ali, nakon Hipodroma i promjene retorike u samom vrhu HDZ-a i patološke tvrdokornosti ljevice koju smo vidjeli u Saboru neki dan, te ljevičarske isključivosti koja se nije metra pomaknula od 1945, u tom dakle požaru koji već liže zajednički dom, nema puno dvojbi. Tim prije što se uoči bitke svih bitaka koja slijedi, iz prikrajka, kroz političko žbunje, šulja čovjek sa ruskom šubarom na glavi, koji tvrdi kao i komunisti 1945: ili mi ili oni!
Tekst je zaštićeno intelektualno djelo i ne smije se prenositi u bilo kojem obliku bez suglasnosti Hrvatskog glasnika. Sva prava pridržana.