Piše: Tugomir E., politički analitičar
Odlične vijesti naprosto ne prestaju dolaziti sa Srednjeg istoka. Nakon briljantne operacije eksplodirajućih pagera i walkie talkieja i kampanje uništavanja raketnih lansera i skladišta oružja te bezbrojnih komandanata sada i višnja na šlagu – likvidacija glavnog islamofašističkog vođe u Libanonu – Hasana Nasrallaha.
Taj je zlobni i svadljivi turbanlija desetljećima bio gotovo nevidljiv, iznimno oprezan i brižan oko vlastite sigurnosti, a sada je postao dijelom industrijske trake kojom Izrael likvidira svoje neprijatelje. I neprijatelje slobode i čovječanstva, da se dometne, jer to mnogim krmeljivcima i šonjama na Zapadu nije posve jasno.
S druge strane Europska unija, SAD i drugi zapadni saveznici su pozvali na dvadesetjednodnevno primirje jer se plaše „eskalacije“. Srećom izraelska vlada ne boluje od kukavištva tipičnog za većinu zapadnih zemalja. Uostalom i ne smije jer je opstanak države i naroda u pitanju – pa se poziv naprosto ignorirao. I to na najbučniji način! Našli su Hasana hvalisavca i zlikovca i satrli njega i njegove u dubokom bunkeru usred južnog Bejruta, područja koje uglavnom naseljavaju libanonski šijiti koji su baza stranke Hezbolah.
„Deeskalatori“ su u strahu od onoga što bi moglo uslijediti iako većina arapskog svijeta javno ili potajice – kako se gdje smije – slavi nestanak masovnog ubojice. Mnogi pri tomu zahvaljuju izraelskom premijeru Netanyahuu na isporučenoj pravdi. Postavlja se pitanje što bi ta primirja i deeskalacije s Hamasom i Hezbollahom značila? Ostaviti teroriste da se oporave, dodatno naoružaju pa da te opet mučki napadnu? Zar nije logično obračunati s njima sada i zauvijek?
Svijet je doživio veliku lekciju i moguće je da će barem netko izvući neke pouke.
Prvo – s teroristima se ne pregovara nego se na njih puca. I puca se ne tako da se ponovo dignu nego da se zauvijek eliminiraju.
Zanimljivo je kako se nakon divljačkog upada Hamasa u Izrael i sadističkog klanja više od tisuću ljudi brzo stvorila koalicija klasičnih antisemita i neokomunističkih budala koja se brinula za sudbinu Palestinaca. Brojna su zapadna sveučilišta preplavljena i blokirana prosvjednim akcijama koalicije muslimanskih i neokomunističkih studenata (te nešto rjeđih nacista), koji su papagajski ponavljali islamofašistički narativ – te kolonijalizam, okupacija, stradanje žena i djece, neselektivno bombardiranje i slične gluposti. Sve suprotno od onoga što se stvarno događalo.
Ljevica ili njezin radikalniji dio se sramotno ponio u slučaju Gaze i izgleda da je ova godina pokazala kako je ljevica od klauna evoluirala u potpunu šupljoglavost.
Neke su vlade – valjda kao nagradu za masakr – priznale Palestinu, Irska i Španjolska recimo. Istina tamošnje su vlade pod utjecajem ekstremističkih ultralijevih koalicijskih partnera – Sumara i Podemosa u Španjolskoj, ultranacionalističkog i neokomunističkog Sinn Feina u Irskoj.
Biden se nije pokazao puno boljim kao ni Starmerova Britanija koja je počela ograničavati izvoz oružja Izraelu. Vodili su se logikom „očuvanja mira“ i života civila, pozivali na dijalog i umjerenost. Odlično, ali s kim? Sa islamofašističkim ljudožderima kojima je jedini cilj genocid nad Židovima?
Izraelska vojska: Ubijen je vođa Hezbollaha
Možemo se i mi u Hrvatskoj sjetiti raznih savjeta koje smo dobivali u Domovinskom ratu: pa dogovorite se, neka oružje utihne, uvažite neke zahtjeve „druge strane“. Srećom nije dugo trajalo jer se srpski fašizam pokazao u svom svojem bahatom genocidnom ludilu. Ali… gomile moralista i plačip…ki su nas opsjedale i stalno smo morali objašnjavati da „druga strana“ nije ništa drugo nego iracionalna i zločinačka skupina kojoj je jedini cilj teritorijalni grabež i istrebljenje onih koji ne pripadaju njihovoj naciji. Uostalom kao što je danas slučaj s Ukrajinom: kako se nagoditi sa krvavim Putinom, otmičarem djece, optuženikom za ratne zločine, čovjekom koji je pobio više ljudi nego bilo koji drugi živući političar?
Ali gle, Trump bi se „nagodio“. On bi odmah prekinuo rat tako što bi Ukrajince prisilio na kapitulaciju i predaju okupiranih krajeva ruskom vampiru. Trump je pri tomu toliko rezolutan da se postavlja pitanje je li on pri zdravoj pameti ili je riječ o megabudali kakvu svijet do sada nije vidio? Ili ga je odavno Putin kupio ili nečim ucijenio?
Da bi se takav čovjek – koga samo majka može voljeti, ako i ona – mogao uskoro ustobočiti na poziciji najmoćnijeg čovjeka svijeta i prepustiti američke saveznike ruskim i islamofašističkim fašistima je prava noćna mora, gora od svega što smo iskusili nakon Drugog svjetskog rata.
Zato je izraelska odlučnost putokaz kako se treba nositi sa zlikovcima svih boja i nijansi – „Gazi bandu!“ kako se to kod nas znalo reći.
