232
Piše: Domagoj Franić
Malo ću pokušati pojasniti daljne perspektive i događanja u ovom krvavom ratu. I to s čisto strateškog ili geopolitičkog viđenja, bez emocija koje često zbog okrutnosti ovoga rata prevladavaju i vode nas…
Kao što sam već pisao, Putin pokušava isprovocirati reakciju Zapada, preciznije Bidenove administracije i njezino odobravanje napada na rusiju zapadnim – američkim naoružanjem. Preciznije, raketama ATACMS dometa cca 300 kilometara.
Apsurd svih ovih političkig igara i igrica je u tome što rusiju i u ovom trenutku napada zapadno i američko oružje. Razlika je samo u dometu. Jer se Zapad pokušava ograničiti samo na napad na pogranično područje i nekih 60 km od granične crte, koliko Ukrajina ima pravo napadati u dubinu prema međunarodnom pravu.
Sve dalje od toga značilo bi, prema američkom stavu, napad američkim oružjem na rusiju… jer im tako ogovara u ovom trenutku.
Na samom početku ovoga rata Zapad je zbog kukavičluka i kalkuliranja napravio stratešku grešku. Sve naoružanje i pomoć davao je na kapaljku i s bezbrojnim ograničenjima čiji apsurd vidimo danas. Odugovlačio bi s isporukama da bi ih ipak na kraju odobrio, ograničavao je uporabu, da bi je na kraju odobrio. Sve to uz cijenu brojnih ukrajinskih života i produžetka ratne agonije.
Zajedničkim stavom Zapada na početku rata da se Ukrajini isporučuje oružje i stavlja na neograničeno raspolaganje i uporabu za obranu od agresije izbjeglo bi se sve ovo što se danas događa.
Naravno, to nije urađeno s namjerom i ciljem zapadnog “kontroliranja” ovoga rata kroz iscrpljivanja ruske Federacije, slabljenja njezinih mogućnosti i sposobnosti opstanka. Korištenjem besplatnog resursa – ukrajinskih vojnika.
Sada je došlo do apsurdne situacije da je zbog takvih “pametnih i proračunatih” stavova Zapada zločincima iz Kremlja omogućeno nesmetano iživljavanje nad ukrajinskom populacijom, većinom civilima.
Zapad to samo registrira, sa “žaljenjem” konstatira i najavljuje pomoć kroz slanje protuzrakoplovnih sustava. Koji se čekaju mjesecima i godinama, ako uopće i stignu.
Američka administracija se nalazi pred velikim iskušenjem. Pristati na odobrenje korištenja ATACMS-a na teritoriju rusije moglo bi ugroziti predsjedničku kandidaturu Demokrata i Kamale Harris. Taj problem sam odavno shvatio i upozorio, ali amerikanci glume “noja sa glavom u pijesku”.
Potpuno razumijem da o izboru američkog predsjednika ovisi sudbina cijelog svijeta. I to je, na žalost, nepobitna činjenica na koju ne smijemo zaboraviti. Rusiji odgovara izbor Trumpa, čijim imenovanjem planiraju učiniti službenim i priznatim svoja osvajanja.
Američka administracija je svjesna kako bi to utjecalo na ukupnu geostratešku sliku svijeta, pogodovalo raznim postojećim “mini diktatorima” i stvaranju novih te izazivanju nestabilnosti u pojedinim dijelovima planeta, a prije svega nestabilnosti unutar same Amerike.
Istina, bore se oni prije svega i za svoje dupe, stranačko i osobno. Žele izbjeći probleme u predizbornoj kampanji koja im za sada ide jako dobro i, objektivno gledano, dovest će do nove pobjede demokrata, bez obzira na sve veću osudu činjenice da ne pomažu Ukrajini u ovom trenutku.
Moramo shvatiti kako Amerika nije Europa, nije Ukrajina i nije Hrvatska. Većina Amerikanaca ni ne zna na karti pokazati gdje je Ukrajina, dobar dio ne zna niti da se tamo ratuje. Oni su za njih “tamo netko”, bitno je koliko košta benzin u SAD-u i hoće li im se ograničiti socijalna primanja.
Bidenova administracija to jako dobro zna i spremna je prihvatiti kritike, ali neće dopustiti gađanje rusije ATACMS-ima do izbora.
Ono što je upitno je: hoće li to učiniti i nakon izbora, kada budu izabrani i “zacementirani” na svojim pozicijama slijedeće četiri godine? Hoće li tada “odriješiti kesu”?
Iako razumijem i jednu i drugu stranu, kako riješiti ovaj problem?
Vrlo jednostavno za Bidenovu administraciju, ali je za savjetnike poput Sullivana to očito “preteško”.
Moj prijedlog kako ušutkati svijetsku javnost i negodovanje, dobiti vrijeme za odugovlačenje odluke do izbora i povrate ugled je slijedeći:
Pošaljite SADA i ODMAH, ODJEDNOM. bez kalkulacija 5-10 ili 15 sustava Patriot u Ukrajinu, pošaljite NASAMS-e, pošaljite dodatnih 10-20 HIMARS-a sa streljivom. Ionako najavljujete pomoć, učinito to iznenadno, šokantno, s velikim količinama ovih sredstava, vrijednih milijarde dolara koje su već odobrene. Šokirajte ruse da shvate kako vas nisu nadigrali i da neće uspjeti.
Zar je to toliko komplicirano i teško?
Na ovaj način bi drastično povećali učinkovitost ukrajinske protuzračne obrane i napadačkih mogućnosti, kao i mogućnosti obrane teritorija.
Ukrajinski civili bi dobili mogućnost preživljavanja bezumnog ruskog uništavanja, a vi bi zadobili poštovanje svjetske javnosti iako ste kukavice u osnovi.
Što vas sprječava da ovako postupite?
