Saborska zastupnica DOSIP-a, Dalija Orešković, ponovno je iskoristila medijski prostor kako bi u maniri političke moralistice s visoka dijelila lekcije i prozivala sve redom , od HDZ-a do Marka Perkovića Thompsona i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Gostujući na N1 televiziji, Orešković je izrekla niz teških optužbi, ali malo toga ponudila osim ideološke agresije i ponavljanja fraza o “uzurpaciji države”.
“HDZ je zaposjeo sve institucije i postavio nesposobne ljude jer su poslušni”, tvrdi Orešković, premda njezina politička stranka ne uspijeva zadobiti ni ozbiljniju potporu birača ni konstruktivno sudjelovati u rješavanju problema u Saboru.
Marka Perkovića Thompsona etiketirala je kao “režimskog pjevača HDZ-a”, a njegove pjesme nazvala propagandom. Pritom ignorira činjenicu da Thompson okuplja desetke tisuća ljudi i da, sviđalo se to nekome ili ne, ima podršku velikog dijela naroda.
“Thompson i njegovi simpatizeri stvaraju unutarnje neprijatelje”, dodaje, iako je upravo ona ta koja bez zadrške svrstava sve neistomišljenike među fašiste, poslušnike i lažne domoljube. Ta retorika, koja se sve češće koristi s krajnje lijevog spektra, ne vodi pomirbi, već dodatnoj polarizaciji društva.
Premijera Plenkovića nazvala je “licemjernim”, a HDZ je optužila za flirt s neofašizmom, zanemarujući pri tome da su brojne važne odluke te vlasti bile proeuropske, civilizacijske i unutar granica demokracije.
Najdalje je otišla s napadom na predsjednika Sabora:
“Jandroković je prekrstio Tuđmana iz antifašista u ustašu. To je šamar Tuđmanu, braniteljima i Oluji.” – izjavila je, iznova prisvajajući pravo na tumačenje Ustava i povijesti, kao da ona jedina zna istinu.
Zanimljivo je da Orešković nikada ne propituje vlastitu odgovornost za razočaravajuće rezultate stranaka u kojima je bila (START, Pametno, DOSIP), niti ikada priznaje da političko djelovanje podrazumijeva i sposobnost suradnje, ne samo moraliziranja.
Njezina završna poruka o Jandrokoviću glasi:
“On je oportunist koji sve radi samo da ostane na vlasti.”
A na temelju političkog puta Orešković, koji je obilježen ispadima, povremenim nestancima i bez ikakvog konkretnog učinka, teško je ne postaviti pitanje, a što je ona?