Nadrealan tekst o izlasku Ive Sanadera na mega popularnoj Facebook stranici Ćaća se vraća. Objava skuplja na tisuće pregleda.
Moram priznati – zatvor mi je, na neki čudan način, pomogao.
Tamo sam prvi put jasno spoznao ljepotu života u malim stvarima. Danas ležim na plaži, sam, s ručnikom. Nema buke, nema broda, nema žurbe. Osjećam svaku kap mora na svojoj koži i – lijepo mi je.
Ne treba mi više Malo vitra, ne treba mi status, ni materijalne stvari.
Naučio sam voljeti jednostavnost – tuckanje priljepaka kamenom na mulu postala mi je meditacija.
Moja ljeta prije… da budem iskren, nisam ih ni imao. Uvijek neka obaveza, uvijek neka usluga. Trebalo je zaposliti nekog sina hdz-ovca s „posebnim potrebama“, trebalo je pomoći, svima biti na raspolaganju. Imao sam srce za sve, a najmanje za sebe.
Taj, po meni, nepravedni boravak iza rešetaka — odlučio sam ne mrziti.
U njemu sam pronašao prostor za promjenu. Naučio sam stati. Naučio sam gledati, mirno disati. Danas me više ne nervira pijesak na stopalu. Prihvaćam ga.
Cijeli život sam hodao s kamenjem u cipeli. Uvijek nešto žulja, uvijek nešto smeta. A sada, u tišini slobode, učim prihvaćati i te sitne životne nepravilnosti. Jer i one su dio puta. I u njima, kad im se dopusti, skriva se komadić ljepote.