Poznati stručnjak za odnose s javnošću ponovo javno postavlja pitanje Tomaševiću tko ga je plaćao do četrdesete godine života, da to javno objavi kako bi građani Zagreba gdje je se to kalio, sticao iskustvo i od čega je živio, prehranjujući obitelj i sticao vlasništvo pokretnina i nekretnina. Njegovo pitanje s društvene mreže prenosimo u izvornom, slengovskom obliku kao i komentar novinara luksemburške televizije Hrvoja Krešića.
Najbolje kaj boljševici mogu izmislit kao odgovor na vrlo jasno i temeljno liberalnodemokratsko pitanje o radnom iskustvu Tomislava Tomaševića, je da mene pitaju o mojem radnom iskustvu.
Miceki, ja ne obavljam javnu funkciju, nisam čak niti uhljeb birokrat da mi vi isplaćujete plaću. Dapače, za vas je potpuno nebitno kaj sam ja delal i di sam se školoval jer sam na tržištu i ak sam neuk, glup ili neiskusan, platil bum lošijom zaradom ili bankrotom. Senfek je ničim izazvan odlučil bit gradonačelnik najvećeg i najbogatijeg grada u Zemlji s prek 3 milijarde proračuna. Javnost ima pravo znati kaj je, za koga i s kim delal i ko mu je plaćal plaću u prvih 40 godina života.
No da proširim priču, jer nije problem samo u Senfu, problem je da se u nas stalno nameću teme i diskursi netržišnih tutleka. Pa pol godine nam je glavna tema bil ZDS. Možemosi i njihova sljedba senfičara samo su najveća metastaza.
Vi s desnice promovirate domoljublje? Uskoro bu možda krenula recesija, pa bumo vidli kak bute pomogli realnom sektoru koji financira državu. A ne kao 2009., da se otpusti 120 tisuća realnosektoraša, dok u javnom otkaz nisu dobili niti najveći jebivetri i neradnici. Je li to bilo domoljubno?
A ljevica? Kaj, stalo vam je do standarda radnika? Odjebite bacanje para na gluposti, udruge i kvazikulturu i stavite fokus na ono kaj stvara novac i dodatnu vrednost. Bez poduzetnika nema radnika, baš kao i obrnuto. Nije fer huškat jedne na druge dok sve promatrate iz bjelokosnih kula.
U raspravu u komentarima uključio se novinar luksemburške televizije, gdje su svakodnevno gosti stranke Mođemo, pa ih se slobodno može nazvati njihovim javnim glasilom, ali i junior partnera stranke SDP.
“Imam jedno glupo, potencijalno i bogohulno pitanje: koje je radno iskustvo (ako kao rad koji je vrijedan spomena promatramo samo i isključivo rad u privatnom sektoru) Andreja Plenkovića? Davora Božinovića? Ili možda još bolje – koje je radno iskustvo u realnom sektoru Henryja Kissingera prije 1982. godine i osnivanja Kissinger Associates, Inc.?
Ili evo, da ne idemo bas preko bare – koje je realno iskustvo Charlesa de Gaullea, dakle ne u državnom nego u privatnom, po mogućnosti poduzetničkom okruženju? Ajde, bar je Helmut Kohl radio neko vrijeme kao asistent u udruženju kemijske industrije (što je doduše i tada bio vise lobistički, a manje operativni rad u proizvodnji), iako mislim da se ni on nije naprimao plaća izvan okvira države i/ili politike.
Da ne bi bilo zabune – ne pada mi na pamet uspoređivati Tomaševića s De Gaulleom, Kissingerom ili Kohlom, Al da mi malo ide na jetra to obezvrjeđivanje političke znanosti i svakog rada za državu ili javnost – pa moram ti priznat da mi baš ide. Uostalom, imamo poduzetnika na čelu najveće svjetske sile. I ono, frajer totalno rastura. Doslovno.”