Nakon što je oporba pokrenula ofenzivu u stilu VI. Ličke radi saznanja o ilegalnom otpadu u Lici i izvršila opći napad na vlast imperija je odlučila uzvratiti udarac da potjera snage koji zaboravljaju očistiti svoje dvorište te otvorila ormar pun kostura iz mandata sadašnjeg šefa SDP-a, a nekadašnjeg ministra u Milanovićevoj vladi. Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković javno je prozvao Sandru Benčić i Sinišu Hajdaša Dončića, tvrdeći da njihov ekološki angažman prestaje onog trenutka kada priča dotakne obiteljske i stranačke veze.
Franković otvara ormar iz kojeg ispadaju kosturi, a kosturi se odnose na čovjeka čije prezime nosi Hajdaš Dončić. Činjenice i argumenti protiv Alojza Dončića i njegovu ciglanu, gdje su inspekcije svojedobno utvrdile nepravilnosti oko odlaganja opasnih tvari poput filtar-pepela i otpadnih ulja. Iako kaznenog djela prema sudu nije bilo, dubrovački gradonačelnik inzistira na političkom pitanju – zašto je Hajdaš Dončić šutio o opasnom otpadu u vrijeme dok je vodio ministarstvo?
Franković jasno dokazuje da Možemo! i SDP primjenjuju dvostruke kriterije ovisno o tome tko sjedi u foteljama, a tko na optuženičkoj klupi. Dok se čeka rasplet situacije na terenu u Lici, politička rasprava ponovno se preselila na teren prošlosti i međusobnih optužbi za licemjerje.
U svojem izravnom istupu pod naslovom “Ako ne znaš što je bilo, Sandra, pitaj Sinišu”, dubrovački gradonačelnik iznio je detaljnu kronologiju slučaja:
„Prije svega, jasno i nedvosmisleno osuđujem svakoga tko je od 2000. godine do danas nezakonito dovozio, odlagao ili zakapao otpad u Lici. Ti ljudi imaju ime i prezime i za svoja djela moraju odgovarati. Današnji slučaj 37.000 tona otpada mora se potpuno istražiti, šteta sanirati, a odgovorni kazniti.
Ono što me svaki put iznova iznenadi jest politička amnezija Sandre Benčić i Siniše Hajdaša Dončića – koalicije dvostrukih kriterija.
Činjenice su provjerljive:
– Alojz Dončić, punac Siniše Hajdaša Dončića i čovjek čije prezime Siniša nosi, bio je vlasnik tvrtke i ciglane u Perušiću.
– Još 2000. godine dobila je dozvolu nadležnog Ministarstva za skladištenje i određenu obradu opasnog otpada.
–Pepeo od filtera, galvanski mulj, otpadna ulja i druge opasne tvari zatim su dostavljane u ciglanu.
– Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da ciglana nije propisno opremljena za skladištenje i obradu takvog otpada, podnesena je prekršajna prijava i zabranjeno daljnje skladištenje dok se ne ispune propisani uvjeti.
– Večernji list 2014. i Jutarnji list 2015. izvijestili su da se u tvornici opeke još uvijek nalaze stotine kubičnih metara opasnog otpada. To je bilo u vrijeme kada je Siniša Hajdaš Dončić bio ministar u Vladi Republike Hrvatske.
Pravedno je reći da je kazneni postupak protiv Alojza Dončića završio oslobađajućom presudom. Međutim, to ne briše činjenice da se u njegovoj ciglani godinama skladištio opasan otpad te da su inspekcijskim nadzorima utvrđene nepravilnosti.
Ne tvrdim da je Siniša kazneno odgovoran za postupke svog tasta. Ali kada danas, zajedno sa Sandrom, dijeli lekcije s drugima o ekologiji, odgovornosti i funkcioniranju sustava, duguje javnosti odgovor:
Što je poduzeo kada su tijekom njegova ministarskog mandata mediji ponovno otkrili opasni otpad u ciglani njegova punca? Je li tada tražio političku odgovornost? Je li govorio o slomu sustava i ekocidu?
Sandra, ako ne znaš što je bilo, pitaj Sinišu.
Ne postoji ‘naš’ i ‘njihov’ opasni otpad. Za svaku nezakonito odloženu tonu netko mora odgovarati. Ali ne mogu postojati ni jedni kriteriji za političke protivnike, a drugi za vlastito političko i obiteljsko okruženje.”
Ovim potezom HDZ je jasno dao do znanja da neće prepustiti oporbi monopol na temu zbrinjavanja otpada u Lici. Prebacivanjem fokusa na propuste iz prošlosti i obiteljske veze u strukturama SDP-a, Franković je lopticu vratio u dvorište oporbe, otvarajući novu rundu političkog prepucavanja oko toga tko doista ima moralno pravo govoriti o zaštiti okoliša.
