Ne tako davno u bliskoj prošlosti nosili su mrtvački kovčeg pod izlikom grobara hrvatske kulture, a danas na spomen njegovog imena kao potencijalnog ministra kulture kolutaju očima i zazivaju Svevišnjeg da ih spasi od zla i tame koja bi se nadvila nad njihov lagodni život.
Njegovo ime je Zlatko Hasanbegović, nekima kontroverzni znanstvenik, povjesničar, istraživač arhiva i neumorni skupljač arhivske građe koji je nedavno poslao iz Argentine brodski kontejner neprocjenjive arhivske građe vezane za vrijeme NDH, bez obzira kome će se ta građa i ta njegova nakana da bar djelomično dođe do izvornih dokumenata, kad hrvatska država nije u stanju ili mogućnosti doći do povijesne, arhivske građe skrivene po podrumima Beogradskih arhiva kako bi služila iskrivljenu i falsificiranju hrvatske povijesti u cilju nabijanja stigme zločina hrvatskog naroda. Jedno je sigurno, skupina hrvatskih kvazi povjesničara nikada neće zaviriti niti otvoriti nijedan spis te “argentinske” građe jer bi mogla ugroziti njihovu povijesnu istinu temeljenu na beogradskim arhivima.
Zlatko Hasanbegović u svom kratkom mandatu nije ništa radio što nije bilo u duhu zakona. Radio je ono što njegovi predšasnici uz bocu skupog Whiskeya nisu, već su dijelili šakom i kapom svima koji su im bili bliski. Tako su novce dobivali mediji koji danima nisu imali ni jednog čitatelja ili NGO udruge osnovane da bi pljuvali po državi na čijoj su sisi bili od početka, kao dijete na majčinoj i kojima su izdašne donacije za ideološke pamflete i veličanje sistema bivše države, a na štetu postojeće, bili način za obilnu žderačinu i lokanje po ekskluzivnim gastronomskim destinacijama, promičući tako kulturu gastronomsko hedonističkog stvaranja kulture življenja povlaštene kvazi kulturne kaste.
Ime Zlatka Hasanbegovića počelo se spominjati kao potencijalnog starog novog ministra kulture i medija, istog onog trenutka kad je bilo vidljivo da će Domovinski pokret biti nezaobilazni čimbenik vlasti i da će u svoj porfej ministarstava tražiti i ministarstvo kulture, I opet su se uzjogunili, uspjenili zamračenog vida i krvavih očiju povampirili oni isti koji su do sada sisali novac hrvatskih građana. Uzjogunili su se najviše kvazi kulturni stvaratelji, oni koji su stvarali filmske uratke koje ne pogleda ni njihova uža rodbina znajući o kojoj kvaliteti sadržaja se radi, autori iz susjedstva koji u duhu bratske ljubavi isto žele oteti novac Hrvatima, da bi mogli biti sudionici kulturno, gastronomskih natjecanja u žderanju vruće janjetine i ispijanju hladnih butelja vrhunskih vina.
Dakako da nije lako ni onima koji posluju “polulegalno” ili ilegalno, imajući sjedište u drugoj državi i potpuno ilegalno vrše ideološku promociju, pogotovo nezakonito u kampanji za izbore u vrijeme kada to nije dozvoljeno i nije dozvoljeno stranim medijima, koji svoje račune ne polažu nikome, pa ni regulatornoj agenciji države u kojoj su registrirani. Ti strani mediji osim što oštećuju državni proračun Republike Hrvatske, čine i nelojalnu konkurenciju hrvatskim medijima koji posluju u skladu s hrvatskim zakonima.
Kako su pali Walter, Most i propalo spašavanje vojnika Peđe
Nesumnjivo je da bi Zlatko Hasanbegović da postane novi, stari ministar to razriješio onako kako on to radi, zakonom, jer direktive EU ne zabranjuju državama članicama da to urede u skladu sa svojom medijskom regulativom. Hasanbegović bi samo napravio reda na medijskoj sceni u Hrvatskoj, isti uvjeti za sve, svi na tržište i to zakonom regulirano. Eto zato je Zlatko Hasanbegović Babaroga i istinski lijek za sisače novca hrvatskih poreznih obveznika.
