72
U narodu postoji izreka „Broz je krao, ali je i nama dao, dok ovi danas kradu, ali nikome ne daju“ nije samo jeftina birtijska dosjetka. ona je dijagnoza kolektivne svijesti hrvatskog naroda. U tekstu koji slijedi, Thomas Bauer poznati hrvatski stručnjak za odnose s javnošću, secira duboko ukorijenjeni mentalni sklop koji u potrazi za lažnom sigurnošću i egalitarizmom zapravo bježi od meritokracije.
Dok god kao društvo toleriramo korupciju i napredovanje „preko žnore“, političari će biti samo vjerno ogledalo naroda koji mašta o zapadnom luksuzu, a živi u jugoslavenskom nasljeđu nerada i snalaženja. Vrijeme je da se zapitamo, dokad mislimo kriviti sustav koji smo sami, po vlastitoj mjeri, izgradili?
“U ovoj državi promjena je nemoguća ne zbog političara ili oligarhije, nego zbog naroda koji vjeruje u krive ideale, ima pomaknut pogled na svijet i ne kuži da dok god vjeruješ u notornu sigurnost u poslovnom ili životnom smislu, napretka nema. Nitko se nikad nije obogatil vjerujući u sigurnost. A vrh groteske je da taj isti narod voli luksuz, skupe aute, zlato i obleku. Totalna shizofrenija.
Političari su samo produžena ruka naroda. Ona kojoj narod kliče “Nek je krao al je nama dao”. Korijen mnogo tog bolesnog je Brozova Juga, ali bilo bi pogrešno krivit samo njih. Egalitarni sindrom koji je sjajno definiral Josip Županov, sigurno nije nastal prek noći, nekad u drugoj polovici 20. stoljeća. Komunizam je na patološki egalitarizam samo nasadil koruptivno-kriminalne uzrečice poput “snađi se druže” i sociopatsku “nemre on mene toliko malo platit koliko ja mogu malo radit”, za koju bi te u protestantskim zemljama hitili s nebodera.
Nedostatak meritokracije i napredovanje po babi i stričevima narodu je savršeno odgovaralo i još im odgovara. Zato to ne kažnjavaju na izborima, baš kao ni korupciju. Sigurnost prije svega!
U zemlji smo kojom uz političare upravlja kasta birokrata i proračunaca kojih je barem 70-80% zaposleno prek žnore. Znam jer sam i sam bil jedan od njih, i nije mi bed priznat. Kak očekivat da taj sustav bude efikasan? Zamisli da treniraš nogometnu momčad u koju je gazda kluba stavil 8 igrača prek veze. Pol njih ne želi trčat, a pola ne zna napravit tri na nozi. Koje šanse bi imali protiv pionira Vrapča, a kamoli protiv prve momčadi Dinama?
Zato se nemojte čudit kad sustav zakaže. Ja se zapravo čudim kak ta skalamerija uopće funkcionira dulje od tri minute. Mijenjajte sebe i svoje razmišljanje. Ovo geopolitičko približavanje Zapadu, nakon proćerdanog 20. stoljeća, moramo iskoristit za promjenu sebe i učenje od pametnijih i marljivijih. To nam je jedina šansa!”
