Ova rasprava nema veze s lijevo-desnim rovovima, niti s time tko je na kojoj “pravoj strani povijesti”, piše Dina Dogan zastupnica u zagrebačkoj Skupštini. Riječ je o nečemu puno prizemnijem, ali i važnijem: o pitanju treba li grad voditi kao ideološki projekt ili kao funkcionalan sustav u službi građana. U Rijeci se ovih dana dogodilo nešto rijetko u hrvatskoj politici – netko je povukao jasnu crtu između ta dva svijeta. I upravo zato reakcije nisu bile blage, dodaje Dina Dogan.
Ovdje se ne radi ni o lijevima ni o desnima. Radi se o granici između ideologije i upravljanja gradom i toj granici netko je u Rijeci imao hrabrosti stati na kraj.
Napad spisatelja Jergovića na riječku gradonačelnicu Iva Rinčić gradonačelnica Rijeke nije spor oko komunalnih politika, nego poruka da svatko tko odbije sudjelovati u ideološkom ritualu mora biti javno prozvan. To je problematično. I opasno. Jer time se poručuje da gradonačelnici ne smiju biti menadžeri grada, nego nositelji svjetonazorske ispravnosti. A zapravo stvar je vrlo jednostavna: gradovi se ne vode vrijednosnim manifestima, nego funkcionalnim sustavima. Građane ne zanima je li netko ideološki “dovoljno glasan”, nego rade li se ceste, funkcionira li odvoz otpada, javni prijevoz, vrtići i gradske službe. To nije depolitizacija već odgovorno upravljanje.
Paralela sa Zagrebom je očita. U Zagrebu se već drugi mandat za redom vidi što se događa kada ideologija preuzme komunalne resore. Problemi se ne rješavaju, nego tumače kao da im se podmeće. Kritike se ne uvažavaju, nego etiketiraju (ili si njihov ili kockoglav, nema treće). Upravljanje se ne mjeri učinkom, nego retorikom (mi smo “pošteni”, dajte nam da natrpamo si džepove još koju godinu). I tu dolazimo do zida.
U takvom okruženju, svatko tko kaže “stanimo, fokusirajmo se na osnovne gradske funkcije” biva proglašen mlakim, oportunistom ili neprijateljem napretka (po ustaljenom ritmu kockoglav, ustaša ili žeton). A zapravo se radi o zdravoj, centrističkoj poziciji: ideologija ima svoje mjesto u javnom prostoru, ali komunala mora ostati neutralna, profesionalna i učinkovita.
Dragi moji, grad nije kulturni rat, ni moralna pozornica. Grad je servis građana. I upravo zato dr. Iva Rinčić ima moju punu podršku. Odbiti ideološko upravljanje komunalom nije slabost, nego snaga. To je znak da se razumije razlika između politike i upravljanja. I dok god se ta razlika ne poštuje, ostali gradovi će stagnirati, bez obzira tko je formalno na vlasti.
I još nešto što se namjerno prešućuje: snažan, etablirani pisac javno omalovažava ženu gradonačelnicu, s visine kulturnog autoriteta. Ton nije bio argumentiran, nego pokroviteljski i podcjenjivački. I to nije beznačajno. Zanimljivo je kako su u takvim situacijama feminističke udruge i inače glasne zagovornice “nulte tolerancije” na omalovažavanje žena potpuno tihe. Očito je problem samo kad dolazi s “krive” strane. Kad omalovažavanje dolazi iz ideološki prihvatljivog kruga, onda se odjednom ne vidi, ne čuje i ne reagira…