U svojoj objavi na Facebooku poznati hrvatski istraživački novinar i autor popularnih političko-povijesnih serijala na televiziji Gordan Malić brutalno se obračunao s političkim Srbima i Jugoslavenima oko tumačenja pogibije Josipa Reihl Kira u Osijeku na početku agresije na Hrvatsku:
Tako Gordan Malić postavlja pitanje i daje odgovor: Uvijek je važan taj jedan pucanj, a ne sve drugo.
Naši politički Srbi i politički Jugoslaveni slažu se u jednom, dobro, oko mnogih stvari se slažu, ali jedna je ključna – za rat su odgovorni ekstremisti na obje strane. Hrvatski ekstremisti ubili su Josipa Reihl Kira, policajca koji je pokušao zaustaviti rat u Osijeku i okolici, a srpski su onda četiri godine u samoobrani opsjedali, raketirali i bombardirali Osijek, Vinkovce, Vukovar…
Ubojica Reihl Kira izdržao je tešku zatvorsku kaznu u Hrvatskoj, a većina onih koji su 4 godine razarali hrvatske gradove i klali po selima mirno žive u matičnoj Srbiji. Osim Reihla Kira “koji je bio za mir”, o mirnom rješenju krize 1991. pregovarali su i najviši hrvatski opunomoćenici i dužnosnici, general zbora Imra Agotić, Slavko Degoricija predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a čiji su memoari izvrsno opisali vrijeme i stanje na terenu, a i sam predsjednik HDZ-a i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman vodio je duge razgovore i pregovore s Veljkom Kadijevićem. Niti jedan od njih nije bio za rat, jer nije ni mogao biti za rat u nepriznatoj državi bez vojske, s međunarodnim embargom na oružje… Planovi za napadne operacije već su napravljeni u Generalštabu JNA, KOS i srbijanske tajne službe su organizirale mrežu pobunjenih Srba na terenu u Hrvatskoj, u BiH, a kasnije i na Kosovu.
NEKA VIDE KOLIKO NAS IMA Subota, dan kada stotine Hrvata hodočaste na Thompsonov koncert u Zagrebu
Onda Gordan Malić postavlja pitanje odgovornosti, zločina i kazne za koju osim ubojice Kira nisu odgovarali oni koji su pravi krivci, pa piše:Ubojica Reihl Kira izdržao je tešku zatvorsku kaznu u Hrvatskoj, a većina onih koji su 4 godine razarali hrvatske gradove i klali po selima mirno žive u matičnoj Srbiji. Osim Reihla Kira “koji je bio za mir”, o mirnom rješenju krize 1991. pregovarali su i najviši hrvatski opunomoćenici i dužnosnici, general zbora Imra Agotić, Slavko Degoricija predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a čiji su memoari izvrsno opisali vrijeme i stanje na terenu, a i sam predsjednik HDZ-a i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman vodio je duge razgovore i pregovore s Veljkom Kadijevićem. Niti jedan od njih nije bio za rat, jer nije ni mogao biti za rat u nepriznatoj državi bez vojske, s međunarodnim embargom na oružje… Planovi za napadne operacije već su napravljeni u Generalštabu JNA, KOS i srbijanske tajne službe su organizirale mrežu pobunjenih Srba na terenu u Hrvatskoj, u BiH, a kasnije i na Kosovu.
Ni stotine hrvatskih branitelja srpske nacionalnosti koji su poginuli u ratu, nisu bili za taj rat. Ali političkim Srbima i jugoslavenima ne pada napamet da obilježavaju njihovo stradanje, jer, što bi s njima? Poginuli za hrvatsku samostalnost?!! Svašta…
Doći će vrijeme i da njihova djeca doznaju, ako već ne znaju što je bilo, piše Gordan Malić.