Piše: Domagoj Franić, vojni analitičar
Kao što napisah, u ovo “valovito” vrijeme uspona i padova, laži i dezinformacija, raznoraznih planova i ucjena do stupanja Donalda Trumpa u Ovalni ured, pročitao sam već na desetke, točnije nekoliko desetaka teorija što će se dogoditi u budućnosti.
Od onih da je Ukrajina “završena priča”, da je došlo do “zamora materijala” s obje strane i da će doći do zamrzavanja bojišnice pa do onih optimističnih, s velikim isporukama naoružanja i pobjede Ukrajine.
Osobno mislim da je verzija o zamoru materijala, ljudskoj i tehničkoj iscrpljenosti i ekonomskim kolapsima zaraćenih strana najbliža surovoj istini.
Svi bi mi voljeli da Ukrajina istjera okupatore ali… Nešto me u svemu ovome intrigira i dovodi do dubokog razmišljanja, jer u nečemu nema logike. A bez nje nema ni logičnih zaključaka, niti završetaka priče.
Krenimo ovako: Ukrajina nije izgubila, a ni neće izgubiti ovaj rat – to je definitivno. Ustvari, ona ga je dobila, sprječavajući tolike sile “neljudi”, mnogostrano jače u svakom aspektu vojne moći da nakon tri godine nasrtaja nisu dospjeli ni na granice Donbasa. Kojeg je rusija dobrim dijelom osvojila još davne 2014 godine. Nije ga u potpunosti okupirala niti nakon 10 godina ratovanja.
I da se nastavi rat u ovakvim uvjetima, za osvajanje cijele Ukrajine trebalo bi im 50 godina, ako bi uopće ikada i uspjeli u tome.
S druge strane, ukrajinski heroji već tri godine uspijevaju zadržavati tolike mase topovskog mesa i tisuće komada tehnike, dronova i projektila i nanositi rusima nestvarne gubirke. Koji su već prešli 700.000 mrtvih i ranjenih. I čine to na žalost “dozirano”, prema željama licemjera sa Zapada koji im nisu dozvolili da pobijede kada je trebalo. I kada se moglo.
Nisu dozvolili da očiste Ukrajinu od toga taloga ljudske vrste jer ih nisu mogli gađati praćkama i kamenjem, granata i raketa nisu imali. Mučili su ih punih šest mjeseci, pili im krv na slamku, tjerajući ih da stanu, da se ne bore. Nisu ih tjerali na predaju, ali im nisu dali ni da pobjeđuju.
Sada su tu gdje jesu, jedni i drugi. Iscrpljenih resursa i zaliha, ali s jednom ogromnom razlikom koju Zapad nikada nije shvatio i neće je shvatiti. Znate zašto?
Zato što je zapad uvijek bio napadač, nikada se nije branio.
Bili ti napadi opravdani ili ne, ali to je okrutna istina. Zapad ne zna što znači braniti svoju zemlju, svoje ljude. Jer kao što kaže izreka, oni koji brane svoje ne mrze neprijatelja, već vole i brane one koji su iza njih, svoje obitelji, svoju djecu. Mi jako dobro poznajemo taj osjećaj, inat, prkos i ponos. Mi u sebi imamo “ono”…
Šef diplomacije EU: Jasno je da bi kolaps Ukrajine i pobjeda Rusije bila neuspjeh za SAD
Jedna stvar u svemu ovome mi nije poznata i nitko je ne spominje. Na koji način zapad, Trump ili bilo tko na svijetu, misli prekinuti ovaj rat razdvajanjem sukobljenih? Čitali ste o dužini crte razdvajanja, o mogućim “mirovnjacima” iz EU i Velike Britanije, o izgubljenom Krimu, zamrznutim bojišnicama… Što to u stvari uopće znači?
Zamislite, parafraziram, Trumpa, Zelenskog i Putina, sjednu za pregovarački stol i krenu razgovarati….”Jesmo li za trenutni prekid rata”?…i svi kažu “Jesmo”.
Idemo postaviti mirovnjake s obje strane bojišnice…. Čije strane? ruske ili Ukrajinske? Što ćemo upisati u Mirovni sporazum? Da mirovnjaci djeluju na prostoru Ukrajine ili rusije? Hoće li mirovni sporazum priznati okupirne teritorije kao dijelove rusije bez mogućnosti povrata u posjed Ukrajine? Jer to onda nije mirovni sporazum već ucjena. Tko će to prihvatiti? Zelenski sigurno neće.
Hoće li u mirovni sporazum staviti da je razgraničenje privremeno i da se četiri oblasti Ukrajine i Krim vraćaju Ukrajini… Za 5, 10 ili 20 godina? Tko će to prihvatiti? Putin sigurno neće. On je “pripojio” ukradeno i za njega je to pitanje opstanka.
I gdje smo onda? Na početku priče. Ili mi je nešto promaklo pa je rat završen u 24 sata?
Prestanite trabunjati i lamantrati već pomozite Ukrajini da dobije naoružanje, otvorite pipu vaših zaliha i dopustite im da “očiste” svoju zemlju. Jer će te se i vi gospodine Trump, gospodo Macron, Scholz i ostali naći u “neobranom grožđu”, svjesni da se ovaj rat jednostavno ne može završiti u salonima Bijele kuće već na bojišnici.
Počet ćete uskoro prijetiti, napadati, ucjenivati i bjesniti jer vam se zamišljeni salonski sporazumi neće odvijati kako su stratezi iz fotelja zamislili.
Ne mogu biti dva pobjednika u ovome ratu ili dva “polumrtvaca” što je i bio vaš cilj. Ukrajinci posjeduju “ono” o čemu sam ranije pisao…. A “ono” je jako zeznuto, prkosno.
