Zamislite scenu: Donald Trump vraća se u Bijelu kuću i, u svom stilu, odlučuje „riješiti“ problem antife tako da ju proglasi terorističkom organizacijom. On to može obećati, može teatralno potpisivati dekrete, ali jedno je sigurno – pravno je to sklisko do granice apsurda. „Antifa“ u Americi nije ni stranka, ni registrirana udruga, ni vojska. To je fluidna mreža aktivista. Pokušaj da se takvu amorfnu stvarnost proglasi „terorističkom organizacijom“ podsjeća na proglašavanje magle oružjem za masovno uništenje.
Ali, pravne finese nikada nisu zaustavile politički spektakl. Trump zna da etiketa „terorizma“ nosi tešku simboliku. Kada jednom zalijepiš tu oznaku, banke zatvaraju vrata, donatori bježe, a politički protivnici dobiju etiketu opasnih ekstremista. To je retorički atom bomb – ne mora ni eksplodirati, dovoljno je da svi vjeruju da može.
Što bi to značilo u Europi
Evo što NE bi značilo: Hrvatska udruge neće automatski završiti na crnim listama zato što je Trump tako odlučio. EU ima svoj popis, svoje procedure, a Bruxelles se rijetko pokorava Washingtonu bez vlastitog interesa. Dakle, zakonski učinak u Zagrebu – nula.
Ali evo što BI značilo: politički lov na vještice. Domaći kritičari NGO sektora jedva čekaju takvu vijest. Već sutradan bi imali spremne naslove: „Udruge Možemo! financirane od Sorosa – pod istragom zbog veza s terorizmom.“ Nikakva pravna osnova, ali u doba društvenih mreža to je i nevažno. Stigmatizacija postaje stvarnost brže nego što banka stigne kliknuti „freeze“ na nečiji račun.
TIHOMIR DUJMOVIĆ „BEZ CENZURE“ Opaki Milanovićev Plan za rušenje Plenkovića i HDZ-a
NGO-i na udaru reputacije
Nevladine organizacije, navikle na to da ih se optužuje da „troše tuđi novac“ ili da „nisu dovoljno hrvatske“, odjednom bi se suočile s najtežim udarcem: da ih se povezuje s financiranjem terorizma. Iako je to čista politička konstrukcija, posljedice su stvarne: banke zaziru od bilo kakvog rizika, donatori se povlače, a javna percepcija se urušava.
Trumpova odluka, ako do nje ikad dođe, ne bi bila pravni presedan nego politički udar. I to udar koji bi se itekako osjetio i u Europi i u Hrvatskoj. Pravne posljedice možda ne bi bile gole, ali političke bi bile razorne. Za neke udruge to bi bio kraj, ne zato što su krive, nego zato što u politici optužba često vrijedi jednako kao i presuda.