Nova pravila Europske komisije o političkom oglašavanju donijela su neplanirane posljedice za medije i manje političke aktere. Strah od kazni doveo je do obustave političkih oglasa na platformama Googlea i Mete, što je otvorilo pitanje: tko danas uopće ima pravo na političku vidljivost?
Piše Ante Rašić
Regulacija koja je promijenila digitalnu politiku
Zakon o transparentnosti političkog oglašavanja, koji je Europska unija usvojila 2024., trebao je povećati povjerenje građana u izbore i spriječiti zloupotrebu digitalnih kampanja.
No u praksi se dogodilo nešto drugo: zbog složenih zahtjeva i rizika od kazni, tehnološki giganti Google i Meta odlučili su privremeno obustaviti političko oglašavanje diljem EU-a.
Ta odluka izazvala je veliki udar na političku komunikaciju – osobito među malim strankama, nezavisnim kandidatima i medijima koji su se oslanjali na prihode iz digitalnih kampanja.
Mediji i agencije na udaru
Brojni mediji, osobito manji portali, već bilježe pad čitanosti i prihoda. Smanjen je i organski doseg političkih sadržaja na društvenim mrežama, što dodatno otežava vidljivost ozbiljnih tema i potiče orijentaciju prema zabavnom i “lifestyle” sadržaju.
Stradale su i marketinške i druge agencije koje su svoje političke kampanje temeljile na digitalnom oglašavanju. Bez mogućnosti targetiranja i transparentne promocije, one gube osnovni alat političke komunikacije u digitalnom dobu.
Prednost velikima, gubitak pluralizma
Velike političke stranke u državama članicama – poput HDZ-a i SDP-a u Hrvatskoj, ili CDU-a i SPD-a u Njemačkoj – imaju razvijene organizacijske strukture i stabilne financijske izvore. Njima nove zabrane ne predstavljaju ozbiljan problem.
No manje stranke, nezavisni pokreti i kandidati sada su gotovo isključeni iz javnog prostora. Bez financijske snage i pristupa medijima, gube mogućnost doprijeti do svojih birača.
Kritičari upozoravaju da se time stvara neravnopravan politički sustav, u kojem digitalni prostor prestaje biti platforma jednakih mogućnosti.
Balans između sigurnosti i slobode izražavanja
Europska komisija ističe da je cilj regulacije zaštita demokracije od dezinformacija i stranog uplitanja. Ipak, praksa pokazuje koliko je tanka linija između zaštite i ograničenja.
Bez dodatnih prilagodbi i jasnih smjernica, postoji rizik da se digitalni prostor pretvori u zatvoreni krug rezerviran samo za one koji već imaju moć i resurse.
Regulacija političkog oglašavanja trebala je osigurati transparentnost – no trenutno stvara nove nejednakosti. Ako EU želi istinski zaštititi demokratske procese, mora pronaći način da osigura ravnopravan pristup političkoj komunikaciji za sve, a ne samo za najveće.